Kako prihraniti pčelinje zajednice za zimovanje

Tri su osnovna čimenika o kojima ovisi kvalitetno preživljavanje pčelinje zajednice tijekom zime i njena prizvodnost u narednoj aktivnoj sezoni. To su kvalitetna (mlada) matica, dovoljne zalihe skladištene prirodne hrane u košnici i oslobođenost od bolesti pčelinje zajednice. Jedno od pitanja je kako osigurati dovoljne zalihe kvalitetne hrane za zimovanje pčelinje zajednice! Samo je jedna od mogućnosti pristupa tom problemu – osobno promišljanje, osobno iskustvo i osobni pristup!
S razlogom se kaže da pčelarska godina počinje početkom kolovoza. To je razdoblje kada se pčelinja zajednica počinje pripremati za narednu sezonu. Kolovoz je mjesec (kontinentalni dio Republike Hrvatske) kada su često pčelinje paše oskudne, te izostaje značajniji unos nektara u košnicu. Posljedica toga je manje pčelinjeg legla, starije pčele odumiru te pčelinja zajednica polako slabi. U tom razdoblju to „ne primjećujemo“, ali nedostatak legla iz kolovoza uzrokuje naglo slabljenje zajednica u rujnu i listopadu, te nedostatak odraslih pčela kada su prisutni potencijalno mogući jesenski unosi nektara. To za posljedicu donosi neizvjesno prezimljavanje, te upitan razvoj pčelinje zajednice u proljeće sljedeće godine. Kako bi to okrenuli u svoju korist, vratimo se kolovozu i razumijevanju potrebe planirane prihrane pčelinje zajednice.
Kada u kolovozu primijetimo stagnaciju unosa nektara (primjena pčelarske vage) krenemo sa prihranom pčelinje zajednice s pogačom. Uobičajeno početkom kolovoza svaka pčelinja zajednica dobije po dva kg stimulativne (proteinske ili peludne) pogače. Matica ima osjećaj unosa te ne posustaje s polaganjem legla, a pčele konzumiraju pogaču te tako u košnici ostaje količina meda u protuvrijednosti količine dodane pogače. Praksa prihrane pogačom nastavlja se prema potrebi cijeli kolovoz. Kroz 10-tak dana od prve prihrane, ako vaga i dalje stagnira, ponavlja se prihrana zajednica opet s jednom do dva kg pogače. I treći put ako je potrebno u drugoj polovici kolovoza.
Tim konceptom osigurali smo matici kontinuirano polaganje jajašaca i održavanja legla, sačuvali meda u protuvrijednosti dodanih pogača, te sačuvali vrlo jaku pčelinju zajednicu koja ulazi u početak rujna. U rujnu temperature su uobičajeno niže, javlja se ponovni unos nektara te prihrana više nije potrebna, a nije više ni preporučljiva kako se ne bi iscrpile zimske pčele. Tijekom rujna/listopada pčelinja zajednica proizvede još nešto meda što joj je sasvim dovoljno za kvalitetno prezimljavanje do ožujka sljedeće godine. Naime, tijekom druge polovice jeseni i zime pčelinja zajednica troši oko jedan kg meda mjesečno što svakako osiguramo prethodno opisanim konceptom.



Dakle, prethodno opisani pristup osigurava dovoljne zalihe prvoklasne hrane – meda za zimu, te nema potrebe za kasnijom prihranom pčelinje zajednice bilo pogačama bilo sirupom. Ovaj koncept pčelarenja omogućuje pčelarenje u potpunosti bez prihrane šećernim sirupom.
