Kako prekinuti grabež

Exchange
croatia
Kako prekinuti grabež


Uslijed nedostatka nektara i peluda u prirodi pčele traže alternativne izvore hrane. Vrlo često to su slabije pčelinje zajednice, pčelinje zajednice bez matice, pčelinje zajednice jako invadirane nametničkom grinjom Varroa destructor, napušteni pčelinjaci oslabljeni uslijed utjecaja raznih nepovoljnih čimbenika. Pojava grabeži iznimno je opasna i može biti pogubna za pojedine zajednice ali i čitav pčelinjak.

1

Ako je već došlo do pojave grabeži tada je tu potrebna brza i odlučna pčelareva intervencija kako bi izbjegli katastrofalne posljedice.  Za početak potrebno je locirati napadnutu pčelinju zajednicu. Pojavu grabeži vrlo lako prepoznajemo. Oko napadnute zajednice imamo znatan broj pčela koje proizvode glasno zujanje, masovno ulaze u košnicu a isto tako i izlaze iz nje, tuku se na ulazu u košnicu, ispred košnice ima veliki broj uginulih pčela i mrvica voska, leto košnice izgleda masno/ljepljivo. Ako otvorimo košnicu u njoj je iznimno veliki metež, pčele nekontrolirano lete, hodaju na sve strane, nervozno zuje. U prvi tren suzimo leto košnice za prolaz samo jedne pčele – travom, granom, letvicom – što nam je već pri ruci.

2

Ako se radi o košnici/-cama koju možemo maknuti, zatvorimo skroz ulaz u tu pčelinju zajednicu i udaljimo je nekoliko metara od mjesta napada (ostavljajući pčelinjoj zajednici otvor na mrežici za ulazak zraka). Ako smo u mogućnosti pčelinju zajednicu sklonimo u zatvoreni prostor – auto, kamion, kontejner, objekt – dok se pčele malo ne smire. Za to vrijeme mjesto grabeži možemo podimiti dimilicom, poprskati vodom kako bi dezorijentirali i umirili pčele koje dolaze u pljačku i spriječili da se grabež preseli na susjednu zajednicu. Napadnutu pčelinju zajednicu preselimo na drugu lokaciju (2 do 3 km odaljenu od mjesta grabeži) te saniramo nastalu štetu. Ako je pčelinja zajednica dovoljno jaka – suzimo joj leto, prihranimo, pojačamo po potrebi pčelama, leglom i medom i pratimo je u narednom razdoblju. Ako su je pak „napadačice“ toliko oslabile – pčele istresemo iz košnice, a oštećene okvire uklonimo s pčelinjaka.

3

U slučaju da se radi o paviljonu – stacionarnom pčelinjaku gdje se košnica ne može maknuti sa te lokacije tada isto kao i prije toj pčelinjoj zajednici zatvorimo leto košnice. Svakako osiguramo dotok zraka kako se pčele ne bi ugušile. Sada je potrebno odvratiti „pčele napadačice“ a te i susjednih pčelinjih zajednica kako ne bi nastala „lančana reakcija“. Pčele napadačice koje pokušavaju ući u zatvorenu košnicu dezorijentiramo dimom, prskanjem vode, mazanjem pročelja košnice mirisnim biljem ako nam je pri ruci. Prskanje vode prskalicom po košnici ujedno ispiremo mirise meda, feromona koji privlače pčele napadačice. Ako je pčelinja zajednica jako napadnuta, a ipak je dovoljno jaka i isplati ju se spasiti, pčele je potrebno premjestiti u drugu košnicu i preseliti na drugu lokaciju (2 do 3 km udaljenu od mjesta grabeža). Ta pčelinja zajednica je u narednom razdoblju pod strogom kontrolom te ju po potrebi prihranimo kako bi nadoknadila izgubljene zalihe meda i ako postoji mogućnost pojačamo ju sa dodatnim pčelama i leglom.

4

Za vrijeme grabeži nikako ne otvarati druge košnice, prihranjivati ih, vraćati izvrcane okvire ili raditi bilo što što bi moglo potaknuti nastavak neželjene pojave. Brza reakcija ključna je za umanjenje neželjenih posljedica.

5
© IVANA TLAK GAJGER

Does the description correspond to the practice applied in your country?
15
0