Smanjiti mogućnost grabeži

Exchange
croatia
Smanjiti mogućnost grabeži


Grabež na pčelinjaku iznimno je nezahvalna i opasna situacija koja zahtijeva trenutnu reakciju sa svrhom smanjenja neželjenih posljedica. To je situacija kada u nedostatku prirodnih paša (nedostatku nektara i peluda) pčele napadaju druge pčelinje zajednice i pljačkaju med iz njihovih košnica. Posljedice mogu biti zaista ozbiljne jer grabež dovodi do međusobnog sukoba pčela, velikog broja ubijenih pčela, znatnog slabljenja, a često i propadanja kompletnih pčelinjih zajednica.

Ukoliko su nam poznati uzroci koji dovode do grabeži tada smo ju u mogućnosti i prevenirati. Pčele nagonski traže hranu (nektar) kako bi osigurale opstanak svoje zajednice odnosno svoje vrste. U razdoblju dok u prirodi ima dovoljno hrane u pravilu se ne pojavljuje grabež. Nedostatkom bogatih izvora u prirodi pčele postaju agresivnije u traženju alternativnih izvora hrane, a to su najčešće druge zajednice.

1

Prvo stradavaju slabije pčelinje zajednice koje se ne mogu obraniti od napada. Napadnute  mogu biti i pčelinje zajednice koje imaju prevelika leta, odnosno preširoke ulaze u košnicu koje je nemoguće braniti – npr. pčelar nije dobro namjestio nastavke ili u bespašnom razdoblju drži predugo otvorenu košnicu. U bespašnom razdoblju potrebno je svesti na minimum otvaranje ili pregled pčelinjih zajednica, odnosno to raditi samo kada je to zaista neophodno. Grabež također može izazvati i pčelareva nepažnja kod korištenja meda ili sirupa za vrijeme prihranjivanja pčela. Ako se prihrana pčela odvija tijekom dana, miris meda/sirupa potiče pčele na traženje izvora hrane. Kako one osjete taj miris u susjednim košnicama agresivno napadaju jedne druge te masovno dolazi do grabeži. Grabež može izazvati i proliveni med/sirup na pčelinjaku ili vraćanje izvrcanih okvira u košnice tijekom dana u bespašnom razdoblju.

2

Kada smo sagledali zašto nastaje grabež njenu pojavu možemo smanjiti pridržavajući se sljedećih preventivni mjera:
– na pčelinjaku držati jake i zdrave pčelinje zajednice s mlađim maticama,
– po potrebi u bespašnim razdobljima suziti leta na ulazu u košnicu,
– voditi brigu za vrijeme prihrane na način da su hranilice funkcionalne („ne cure“) i teško dostupne drugim pčelama,
– da ne prolijevamo sirup po pčelinjaku i da nije lako dostupan pčelama,
– da pažljivo otvaramo košnice po mogućnosti kada u prirodi ima pčelinje paše i da ne ostavljamo okvire bez nadzora pčelara,
– da pravovremeno uklonimo s pčelinjaka slabe zajednice i bezmatke.


Pridržavanjem gore navedenih preporuka uvelike smanjujemo mogućnost pojave grabeža na pčelinjaku.

3
© IVANA TLAK GAJGER
© IVANA TLAK GAJGER
4
© IVANA TLAK GAJGER

Does the description correspond to the practice applied in your country?
12
0