Kontroliranje voskovog moljca i sigurno pohranjivanje saća
Veliki voskov moljac, Galleria mellonella i mali voskov moljac Achroea grisella, najpoznatiji su i najrašireniji štetnici na pčelinjem saću. Rade štetu u košnicama i u skladištima saća. Odrasla jedinka voskovog moljca je u obliku leptira, a pojavljuje se obično u toplije godišnje doba. Ženke moljca polažu po nekoliko stotina jaja, obično na saću smještenom u tami. Cjelokupni razvoj ovih štetnika (jaje, ličinka, kukuljica, odrasla jedinka) traje različito dugo ovisno o vanjskoj temperaturi. Ličinke na saću rade tunele, razaraju ga, te obavijaju tankim „paučinastim“ nitima. Kada razore i unište saće, ličinke prelaze na i drvene dijelove košnice koje mogu uništiti do neupotrebljivosti.
Zdrave i jake pčelinje zajednice koje pokazuju izražen nagon za čišćenjem, te su smještene u košnice s tvrdom podnicom, uspješno se brane od voskovog moljca. Ako je neka zajednica slabija, treba izvaditi višak okvira i suziti ju na onoliko okvira sa saćem koliko pčele mogu pokriti.
Potrebno je redovito provjeravati zdravstveno stanje i jačinu pčelinje zajednice, te prisutnost zdrave i mlade matice. Redovito čistiti prostor košnice ispod mrežice antivaroozne podnice. U jesen se preporuča saće iz medišta pretopiti i preraditi u satnu osnovu.
Pri čuvanju rezervnog izgrađenog saća u spremištima preporuča se držati samo svjetlo saće iz medišta koje ne sadrži ostatke meda i peluda, manj broj razmaknutih okvira sa saćem složeno u stupac („model dimnjaka“) na podignutoj ventilacijskoj mreži i zaštićeno mrežicom s obje strane. Saće se pohranjuje u suhu, čistu, prozračnu i hladnu prostoriju koja nije na osunčanoj strani objekta ili se može dodatno rashlađivati pomoću klimatizacijskih sustava (na temperaturama nižim od 10° C).
Voskovni moljac se može u svim razvojnim stadijima uništiti kratkotrajnim izlaganjem niskim temepraturama (npr. na -6 do -7 °C tijekom 4,5 sati ili na -18 °C u trajanju 2 sata).
Upotreba zaštitne sitnooknaste žičane mreže u spremištima namijenjenima za pohranjivanje okvira i drvenih dijelova košnica.
Rezervno saće se može štititi odgovarajućim kemijskim sredstvima, ali ga prije ponovne upotrebe treba dobro prozračiti.
Primjer iz prakse: „Izgrađeno saće tijekom zime čuvam u tornjevima od LR nastavaka. Toranj omotam strech folijom te dva puta kroz zimu upalim sumporov listić. Toranj se sastoji od 5 punih nastavaka i jedan prazni u kojem stavljam staklenku u kojoj gori sumporni listić. Istu praksu ponavljam i tijekom ljeta s razlikom što listić palim svaki mjesec.“
