Zadržavanje odgovarajućeg razmaka između pčelinjaka
Item
Innovation
EU climatic area
Colony status
Production line
Services
Evaluation
Dostupnost prirodne hrane za pčele je osnova uspješnog pčelarenja i učinkovitog oprašivanja. Pčelinjak se može postaviti u ruralnom ili urbanom području, ali to ponajviše ovisi o lokalnoj prisutnosti, dostatnosti i raznovrsnosti medonosnog bilja. Udaljenost između stacionarnih i selećih pčelinjaka ovisi i o veličini pčelinjaka (broju pčelinjih zajednica na nekoj lokaciji), te o udaljenosti na koju pčele lete pri potrazi za hranom. Postoji karta pašnog potencijala i registrirane lokacije pčelinjaka, a razmještanjem pčelinjaka pri sezonskoj selidbi bave se pašni povjerenici. Prikladan razmak među pčelinjacima smanjuje mogućnost zalijetanja pčela skupljačica i grabeži, odnosno prenošenja uzročnika bolesti i reinvazija grinjom Varroa destructor.
Metoda
-registriranje, evidentiranje i ažuriranje lokacije pčelinjaka
– u suradnji s pašnim povjerenikom provjeriti dostupnost željene lokacije za postavljanje / selidbu pčelinjaka
– uspostaviti otvorenu komunikaciju s pčelarima susjedima (protok informacija; provedba „istodobnih“ tretmana na svim zajednicama na pčelinjaku i svim pčelinjacima istog područja)
Reference
Nikolić, T. i sur. (2010): Katastar pčelinjih paša Hrvatske.
Bučar M. (2008): Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske. Matica hrvatska-Petrinja i
Učiteljski fakultet Zagreb-podružnica Petrinja, Petrinja, 5-616.
https://we.tl/t-h27NioPBKW
Važeći Pravilnik o držanju pčela s prilozima
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_02_18_552.html
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_05_52_1051.html
Hrvatska se odlučila da ne obnovi katastar pčelinjih paša što je apsolutno neprihvatljivo jer isto je baza za sve ostalo.
Pašni povjerenik više nema alata za pravilan raspored pčela na određenim područjima jer jedini alat koji može koristiti je metar i minimalni razmak od 200 metara između selećeg pčelara i 500 metara od stacionara gdje se stvara idealna podloga za širenje pčelinjih bolesti uz napomenu da je paše svake godine sve manje , a pčelara sve više. Zato treba iz prethodne teme potaknuti povećanje dostupnosti pčelinje paše.
Inzistirati da se poštuje stacionar da se ne narušava harmonija pčelinjaka kod doseljavanja selećih pčelara .
Iz godine u godinu sve je više vidljivo da je stacionarno pčelarenje postalo neodrživo iz razloga intenzivne poljoprivrede i gubitka prirodnih livada ili eventualno medonosnog korova na strništima, s druge strane gubitak stočnog fonda i obraštanje pašnjaka i livada drvenastom vegetacijom. Kvaliteta peludi potrebna za razvoj pčelinjih zajednica opada i postaje čimbenik smanjenja otpornosti zajednica stoga je potrebno više nego ranijih godina voditi računa o međusobnoj udaljenosti između pčelinjaka.
Pokušati na razini države vratiti dio površina pod prirodnim livadama s obzirom na vrste potpora koje danas postoje dio novca kanalizirati u obnovu pašnog potencijala.
Zbog pomanjkanja medonosnog bilja u prirodi, zasaditi i posijati medonosno bilje oko pčelinjaka.